BASARIČEK, Đuro
traži dalje ...BASARIČEK, Đuro, socijalni radnik i političar (Zagreb, 13. III 1884 — Beograd, 20. VI 1928). Sin Stjepana, pedagoga, i Amalije, rođ. Pogačnik, iz Đurđevca. Pučku školu, gimnaziju i studij prava završio je u Zagrebu postigavši doktorat prava 1907. Bio je sudac u Slavonskom Brodu, a 1916. premješten je kao sudac kotarskog suda u Zagreb, gdje je pridijeljen kao tajnik Središnjemu zemaljskom odboru za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika. Već od osnutka Hrvatske pučke seljačke stranke 1904 (poslije Hrvatske seljačke stranke) B. je bio njezin član. Na listi HSS biran je za zastupnika u Narodnu skupštinu 1920, 1923, 1925. i 1927. Ubijen je u atentatu P. Račića na zastupnike HSS u Narodnoj skupštini. — B. je već od mladih dana pokazivao sklonost socijalnim pitanjima. Iako gradsko dijete, posebno se interesirao za život seljaka, zbog čega je rano i stupio u seljački pokret. Svoja gledišta prema socijalno ugroženima primjenjivao je u svojoj sudskoj praksi te je nastojao od optuženika i prijestupnika napraviti ispravna i korisna čovjeka, najčešće izbjegavajući da se izrekne kazna. Za službovanja u Slavonskom Brodu obilazio je okolna sela, održavao predavanja i prikupljao istomišljenike. Bio je jedan od osnivača »Seljačke sloge«, seljačkih ženskih društava, Prosvjetnog saveza i Odbora za spas rođene grude. Premještanjem 1916. u Zagreb na mjesto tajnika Središnjega zemaljskog odbora Basaričku se pružila prilika da još bolje ostvari svoja socijalno-humanitarna nastojanja. God. 1917. osniva list Narodna zaštita (kao organ Središnjega zemaljskog odbora, po kojem se imenu 1920. nazvao i Savez dobrotvornih društava kojim je zamijenjen Središnji zemaljski odbor). Kao tajnik Odbora, poslije Narodne zaštite, on je za rata pokrenuo spašavanje gladne djece njihovim preseljavanjem iz pasivnih u plodnije krajeve, većinom u Slavoniju. Brinuo se o djeci sa smetnjama u razvoju i pokrenuo osnivanje posebnog doma na Goljaku, također za iseljenike i iseljeničku djecu te za pomoć maloljetnicima kako bi se beskamatnim zajmovima spasila njihova baština; zalagao se i za pomoć izgladnjelima u Sovjetskoj Rusiji. U okviru takvih interesa B. započinje 1919. svoju najopsežniju djelatnost, unutrašnju hrvatsku kolonizaciju u Slavoniji, kojom se bavio do kraja života. Najprije je u daruvarskom kotaru osnovao naseobinu Stražanac naselivši u njemu Okićane, u Lipovcu je osnovao naselje Turopoljaca, u Dežanovcu naselje Stubičana, Podravce naseljuje u Rogovac, Starogradečki Novi Marof i Špišić-Bukovicu, Zagorce i Podravce u Koriju Okrugljaču, Eržebet, Madinac, Jeliku, Jugovo polje i Žlebin, Ličane i Primorce u Sladojevački Lug, Rodin potok i Rezovačke Krčevine, Dalmatince u Žlebinski lug, Prigorce u Slatinski Lipik. Također je osnovao naseobine Zagoraca i Međimuraca u Velikom i Malom Rastovcu te Paušnici. Radeći gotovo bez ikakve javne pomoći, B. je imao i među svojim naseljenicima mnogobrojne pomagače (npr. Jure Valečić, Pero Matovina, Josip Matijašec, Mara Matočec, braća Domovići i dr.). Posljednje naselje osnovao je u Okrugljači, a sami naseljenici prozvaše ga Basaričkovim selom te mu poslije pogibije podigoše spomenik. S njegovom javnom djelatnosti povezan je sav njegov spisateljski rad. God. 1908. pokrenuo je Malu knjižnicu u kojoj je izdao 7 knjiga u 14 svezaka (tu je kao prvu knjigu objavio svoju raspravu O državi). Bavio se i sakupljanjem narodnih pjesama te ih je posebno objavio 1916. pod natpisom Kolo, a te je godine objavio i knjigu o suzbijanju kriminaliteta kod maloljetnika. Svoje priloge o problemu kriminaliteta i preodgajanju maloljetnih delinkvenata te o socijalnim pitanjima hrvatskoga sela – o ženskom pitanju, kolonizaciji i vrednovanju narodnih običaja objavljivao je u periodicima: Dom (Zagreb, 1907, 1925), Pučki list (Split 1909, 1910, 1921), Gospodarski list (1916, 1917), Napredak (1916); Narodne novine (1916, 1917), Novosti (1916), Obćinar (1916), Narodna zaštita (1917–1922, 1926, 1928), Ženski svijet (1918), Slobodni dom (1921–1924), Božićnica (1923, 1926), Seljačka prosvjeta (1926) i dr. Upotrebljavao je pseudonime Osip Pravedni, S. Sanjin Neždanov i Orud Kečirasab. — B. je bio jedan od najzaslužnijih i najustrajnijih naših socijalnih radnika u svom vremenu, a što se tiče njegova političkog djelovanja treba istaknuti da je na sjednici Narodne skupštine 16. II 1927. upozorio na »tamne sile« koje pripremaju diktaturu i »koje su jednaka opasnost za Hrvate kao i za srpstvo«.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BASARIČEK, Đuro. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/basaricek-djuro>.